O Korčuli

O KORČULI
Korčula je otok s najviše šume. Puno malih brda za šetnju,- hodanje,- trčanje i biciklizam. Nema industrije. Kristalno čisto more i zrak – čiste šume i puno kisika su idealan preduvjet za oporavak od urbanog stresa i alergijskih problema. Imamo također ljekovito blato (Lyman), što pogoduje lječenju reumatskih bolesti. Ljekovitih čajeva i hladne napitke za regeneraciju i čišćenje tijela.
Savjet za gurmane
vino
Kraljeve vina otoka Korčule naći ćete u Smokvici. Tu su ne samo najbolji vinari. Tu rastu najbolje sorte bijelih i crnih vina. Ako kušate vino zadružne vinarije „Jedinstvo“ ili pak kod neke od privatnih vinara: Frano Baničević “Toreta” – Tonči Kunjašić “Kunjas” – Miroslav Stanimirović “Bleuš” – Milivoj Pecotić „Petrušac“ – Tonči Didović „Didovinka“, ili u konobi jednog od obiteljskih gospodarstava, kušali ste kapljicu koja je nekad bila rezervirana samo za kraljevske trpeze.
Vodimo Vas kroz smokviške štrade, dvore i konobe. Klapska pisma, domaći pršut i pogača. Loza „grozda“ i suha smokva. Ostavite bar malo mjesta u prtljažniku za koju botiju. To će sigurno biti i više nego suvenir za Vaše kada se vratite doma.
Legenda:
Tisuće godina u svoj svojoj ljepoti stidno i nevino stoji tu Korčula. Okružena sve samim ljepotanima koji isto tako dugo čekaju u redu i prosu za njezinu ruku. Čekaju i bdiju nad njom.A ona kao da ne vjeruje svojim očima kao da se srami pred tolikim udvaračima; Vis – Brač – Hvar – Lastovo – Mljet – Šipan – Lopud – Koločep – Lokrum,- i sve tako redom dole do grčkih otoka i gore do Lošinja.Priljubila se uz starijeg brata Pelješac, koji je tu, da je umjesto oca vodi na vjenčanje kad ona bude donijela odluku.
Dođite i otkrijte i Vi nove ljepote i tajanstvenosti Korčule. Dopustite da za Vas aranžiramo “aktivni odmor”. Odaberite nešto iz naše ponude ili nam pošaljite “mail”, i recite Vaše želje.
Uživajte u “”aktivnom odmoru”” na Korčuli!
Ostale legende o otoku Korčuli:
KADMO i HARMONIJA
Najstarija legenda o Korčuli ali o kojoj se tek nedavno počelo pisati u nekim talijanskim časopisima, je ona o Kadmu i Harmoniji a povezana je s grčkom mitologijom. U IV. knjizi o Argonautima Apolonije Rođanin govori kako su oni plovili crnom dubokom rijekom u Iliriji, koja je nekada tekla tamo gdje se danas nalazi Pelješki kanal. Bila je to po svoj prilici rijeka Neretva ili im se sami, relativno uski, Pelješki kanal učinio rijekom. Oni su sagradili tvrđavu blizu “planine u koju udaraju gromovi”, koja je vjerojatno današnji Sv. Ilija, a lokacija tvrđave mogli bi biti Nakovane na Pelješcu, gdje su pronađeni fenički natpisi.
Apolonije u svojem epu “Argonautika” pripovijeda o Kolšanima koji su Jazona, Medeju i Argonaute progonili sve do Jadrana a onda se nisu usudili vratiti neobavljena posla svojem kralju Eetu nego su se radije naselili na raznim mjestima na Jadranskom moru. Apolonije o tome pjeva ovim stihovima:
-“a drugi su sagradili kulu na Ilirskoj rijeci, crnoj i dubokoj, gdje je grob Harmonijin i Kadmov, udomili se kod ljudi Enhelejaca”.
Ovaj Apolonijev stih pripada među najstarije vijesti o jadranskim krajevima u antičkoj književnosti.
Prvak aleksandrijske pjesničke škole, Kalimah, stariji suvremenik, učitelj i kritičar Apolonijev, u jednom fragmentu svojih “Uzroka” spominje direktno Harmoniju:
-“Oni su na Ilirskoj rijeci zaustavili vesla, kraj kamena plavokose Harmonije, zmije, osnovali su grad. Kakav Grk nazvao bi ga (gradom) Bjegunca, a njihov ga je jezik imenovao Pola.” Sva kasnija istraživanja grčke klasične književnosti potvrdila su da se tu nikako ne može raditi o današnjoj Puli u Istri s obzirom na njezinu veliku udaljenost od ostalih zemljopisnih lokaliteta koji se spominju u kontekstu o Kolšanima. Zanimljivo je s tim u vezi spomenuti da se ime Polo u raznim inačicama pojavljuje tijekom cijele nepisane i pisane povijesti Korčule. Tako, na pr. ime Ilira koji je podijelio zemlju u Lumbardi na Korčuli s grčkim kolonistima iz 4. stoljeća prije Krista, u svom romaniziranom obliku, glasi Pullus.
Mit o Kadmu i Harmoniji kod Ilira i njihova pretvorba u zmije javlja se kao tema u više navrata i u kasnijoj antičkoj književnosti, grčkoj i latinskoj. Priča o preobraženju privukla je pozornost i rimskog pjesnika Ovidija, koji je ispjevao veliki ep “Preobrazbe” (Metamorphoses). Ovidije pjeva kako je Kadmo pri osnivanju Tebe ubio zmaja:
“Dok je pobjednik promatrao veličinu pobijeđenoga neprijatelja,
iznenada se začuo glas; i nije se lako moglo razabrati odakle, ali
čuo se: Što gledaš, Agenorov sine, ubijenu zmiju, i tebe će gledati kao zmiju.”
Kadmo i Harmonija su likovi koji se pojavljuju u legendama o navigaciji Feničana i Pelaska. Kadmo je bio Feničanin koji je Grcima donio abecedu i oženio se s Harmonijom, kćerkom Venere i Aresa, i koji je utemeljio grad Tebu, prema nalogu proročišta. Prvo je morao ubiti zmaja (zmiju) što je živio u spilji pod uzvisinom na kojoj je trebalo izgraditi grad. Onda je morao uzorati polje i na njemu kao sjeme posijati zmajeve zube. Iz njih je nikao junački rod koji se nazvao Sparti, što znači posijani. Kadmo je zatim napustio Tebu zajedno s Harmonijom da bi došao do Enhelejaca, koji su bili u ratu s Ilirima, prastanovnicima istočne jadranske obale. Prorok Dionis je Enhelejcima obećao pobjedu nad Ilirima ako za svoje vođe odaberu Kadma i Harmoniju, što su oni i učinili i tako su pobijedili Ilire. Otad je Kadmo vladao Ilirima a Harmonija mu je rodila sina Ilira. Vatikanske sholije uz Vergilijevu “Eneidu” govore o snazi sina Kadma i Harmonije:
“Kadmo, Agenorov sin, ostavio je Tebu i u društvu svoje supruge Harmonije podnosio je udarce sudbine i kad je prešao granice Makedonije, ostavio je malenoga sina kojega je Harmonija bila rodila kod Ilirske rijeke. Njega je zmija umotala u svoje kolute i, dok nije došao u odrasle godine, njegovala ga je zagrljajem svojega tijela i napunila ga snagom kojom je pokorio čitav onaj kraj. Ona mu je po rijeci koja označuje nju dala ime Ilirije.”
To se sve zbivalo u XV. stoljeću prije Krista.
Legenda ima i verziju koja govori kako je Tebu zauzeo Dionizije, nećak kralja utemeljitelja Tebe, t.j. Kadma, pa su Kadmo i Harmonija razočarani otplovili prema ilirskoj obali gdje su sretno živjeli na “otoku blaženih” i gdje se nalaze njihovi grobovi iznad kojih su njihovi likovi u obliku kamenih zmija. U predjelu Kočije, blizu korčulanskog mjesta Žrnova nalazi se izvor vode s osebujnim stijenama i vegetacijom, te s dva velika kamena u obliku zmijskih očiju, što se točno poklapa s opisom grčkih pisaca o grobovima Kadma i Harmonije.
Dionizije Periget, učeni pjesnik drugog stoljeća naše ere, u svom “Opisu nastanjena svijeta” govori o ilirskoj obali:
-“i zatim vukući ogromnu brazdu obilazi oko ilirskoga kopna sve do rta i do visokih gora što ih zovu Keraunijskima. A oko onoga zaljeva možeš vidjeti slavan grobni humak, za koji se priča da je Harmonijin i Kadmov. Ondje su se naime preobrazili u vijugav lik zmija kad su došli od Ismena poslije duboke starosti. Tamo su im bogovi postavili drugo čudo: oko one zemlje učvrstila su se s obje strane dva kamena koja se oba sastaju i tutnje čim se na stanovnike počne valjati kakvo zlo.”
Legenda o Kadmu i Harmoniji poslužila je književnicima i pjesnicima kao prefiguracija za oblikovanje njihove književne mašte. Tako na primjer nedavno preminuli suvremeni hrvatski pjesnik Igor Milić-Štrkalj crpi svoju inspiraciju iz pučina koje se propinju i šapuću, poput okamenjenih likova Kadma i Harmonije, iz ilirskih otoka čipkastih ljepotica i nimfa u spiralama staza, koje se zmijoliko provlače mediteranskim krajolikom, iz “ilirskog gaja” u kojemu su u skladu sa svojim krajolikom i ljudima u njemu živjeli Kadmo i Harmonija preobraženi u pitome zmije koje štite ljude i ne čine im zlo već dobro.
KERKYRA
Jedna od najljepših legendi o Korčuli je ona koju spominje Apolonije Rođanin u svojoj IV. knjizi o Argonautima. Ona govori o lijepoj dugokosoj nimfi Kerkiri, jednoj od sedam kćeri riječnoga boga Azopa i njegove žene Metope, koju je oteo Pozeidon i smjestio na šumoviti otok Korčulu u Jadranskom moru. Kada su Argonauti na svojim putovanjima u potrazi za zlatnim runom prošli pored današnje Korčule nazvali su je Korkira Melaina (Crna Korcula), što se može tumačiti u dvostrukom smislu, kao otok crnokose ljepotice Kerkire i kao otok prekriven gustom borovom šumom.
Nakon opisa plovidbe Argonauta među Liburnskim otocima, Apolonije uobličuje u svoje stihove svoja oduševljenja privlačnim pejzažem Crne Korčule:
-“a zatim su iza njih stigli do kraja Kerkire, gdje je Pozeidon nastanio djevojku, kćer Azopovu Kerkiru, lijepe kose, daleko od Flijuntske zemlje, pošto ju je bio oteo zbog ljubavne želje; a ljudi mornari je iz mora gledaju kako se crni sa svih strana od tamne šume i zovu je Crna Kerkira.”
Azopove kćeri: Kerkira, Egina, Salamina, Teba, Harpina, Nemeja i Kleona nose zemljopisna imena, pa su tako prve tri imenjakinje otoka, a preostale četiri gradova. Pindar u svojim “Olimpijskim odama” spominje još pet Azopovih kćeri: Pirenu, Tanagru, Tespiju, Azopidu, Sinopu, Orniju i Halkidu.
ANTENOR
Druga jedna legenda, također povezana s grčkom mitologijom, govori da je grad Korčulu osnovao Antenor, trojanski ratnik u XI. stoljeću prije Krista. Za vrijeme Trojanskog rata, kada su Grci pomoću lukavstva s drvenim konjem ušli u sam grad Troju, Menelaj je objesio leopardovu kožu na vrata Antenorove kuće kao znak da je treba poštedjeti. Antenor, njegova žena Teana i njegova četiri sina mogli su slobodno otići i ponijeti sa sobom sva svoja dobra. Otplovili su Menelajevim brodom i prvo se nastanili u Kireni, zatim u Trakiji i onda uputili prema Jadranu. Jedna od prvih postaja bio im je otok Korčula, gdje je Antenor s ostalim bjeguncima iz Troje osnovao grad. Lartinski tekst na kamenoj ploči iz XVI. stoljeća na ulazu u stari grad Korčulu sa zapadne obale spominje Antenora kao osnivača Korčule.
“Nakon spaljenja Troje ove zidine nekoć utemelji Antenor. Doista da se staro ne sruši brigom Antuna Leona obnovljeno je i vraćeno u prijašnji oblik i ukras staro mjesto.”
O Jadranskom moru i Antenoru govori se na samom početku Vergilijeve “Eneide”:
-“Antenor je mogao, pošto je izmakao iz sredine Ahejaca, prodrijeti duboko u ilirske zaljeve i u unutrašnja kraljevstva Liburna, siguran, te preći vrelo Timava, gdje kroz devet usta uz silan mrmor planine prolazi more što je navrlo i pritište polja vodama koje tutnje. Ovdje je pak on smjestio grad Patavij i sjedišta Teukrana, te je narodu dao ime i pričvrstio trojansko oružje, sada počiva opušten u blagom miru.”
Diktis Krečanin u svom trojanskom romanu konkretizira Vergilijevo pjevanje o Antenoru i njegovu plovidbu Jadranom gdje osniva gradove:
-“Tako je bio prisiljen da sa svim imutkom otplovi iz Troje. I došao je na Jadransko more pošto je proplovio pored mnogih barbarskih naroda. Tamo je osnovao grad koji je nazvao Crna Korkira.”
U starofrancuskom epu “Le roman de Troie”, koji je spjevao u dvanaestom stoljeću Benoit de Sainte Maure, legenda o trojanskoj koloniji na Crnoj Korkiri dobila je svoju književnu transpoziciju i tako obogatila svoje helenske korijene srednjovjekovnom književnom maštom. Taj ep govori da dvije grupe Trojanaca dolaze na Crnu Korkiru. Drugu grupu dočekuje Antenor u lijepom i bogatom gradu “Corcire Menelan”:
“Lijep i bogat bi grad
Imena Corcire Menelan
Svakome bi on san
Priželjkivo’ ga je svatko,
O njemu se lijepo govorilo:
Kod mnogih bi na velikoj cijeni;
Ležao grad je na bogatoj i plodnoj zemlji.
Oni što izbjegnu iz zvjerskih ralja
Iz susjedstva kralja Priama,
Koji u Troji pobjegnu od mraka
Natovare zatim jedanaest baraka:
Otiđu i otplove
Do Corcire ravno doplove.
Antenor ih je primio:
I dobrodošlicu im zaželio.
Jedni i drugi se nađu:
I učine divnu proslavu … ”
Nadahnut Vergilijevom “Eneidom”, Korčulanin Goran Duka napisao je kraću pripovijetku “Korijenje” u kojoj opisuje dolazak Antenorovih mornara na djevičanski otok Korkiru na kojemu su ugledali ljepoticu Melainu koja se bacila s visoke hridi ne želeći pasti u njihovo ropstvo. Jedna grupa trojanskih mornara otišla je dalje u potragu za svojim drugom Enejom, a druga pod zapovjedištvom Lustora Polia uspostavila je idiličan život na šumovitom otoku. Pripovijetka završava prizorom u kojemu Lustor Polo, iščekujući povratak nekog od brodova Trojanaca i vijesti o Eneji, “s osobitom ugodom šeta debelim šumskim pokrivčem od borovih iglica i lišća bjelogoričnog drveća i zamišljeno, ali spokojno, promatra korijenje stoljetnih stabala”.
O vezi Antenora s Korčulom govori i suvremeni meksički pisac Salinas Price koji je iznio tezu o Gabeli na Neretvi kao lokalitetu legendarne Troje. Po njemu je trojanski konj, kojim su Grci lukavstvom osvojili Troju nakon što su je opsjedali punih deset godina, u stvari brod koji na svom pravcu ima konjsku glavu, a izgrađen je na drevnim brodogradilištima helenske Korčule. Legenda o Antenoru javlja se u Kireni koja je bila kolonija Tere i Rođana, pentapolskih Grka. Postojala je već u Pindarevo doba, krajem šestog i početkom petog stoljeća prije Krista u doba procvata pentapolskih kolonija a kada nastaje i knidska kolonija i legenda o Antenoru na Crnoj Korkiri, današnjoj Korčuli. Najviše su je popularizirali maloazijski trgovci, kolonisti i Korkirani.
KNIĐANI
Još jedna legenda koja ima potporu u grčkoj kjiževnosti, ali za nju ne postoje materijalni dokazi na sadašnjem stupnju arheoloških istraživanja, govori da su prvi kolonisti na Korčuli bili naseljenici iz Knidosa u Maloj Aziji. Oni su bili članovi dorske Pentapole, antante pet gradova u kojoj su pored Knidosa još bili Kos, te rodski gradovi Lindos, Jalisos i Kamiros. Prema Herodotu, Kniđani su spasili 300 dječaka iz grčkog grada Korkire od korintskog tiranina Perijandara koji ih je htio ubiti. Stanovnici grčke Korkire bili su zahvalni Kniđanima i dali im značajne povlastice. Dopustili su im da žive na Korkiri i da ne plaćaju porez. Prijateljstvo tih dvaju gradova-država potvrđeno je knidskim poduhvatom na Jadranu. Uspostavili su svoju koloniju na šumovitom otoku kojemu su dali ime Crna Korkira u čast grčkoga grada Korkire koji im je pružio gostoprimstvo. Naseljenici su tako imenovali svoju koloniju po zemlji svog dobročinitelja. O toj drugoj Korkyri govori i pisac Strabon iz maloazijske Amazeje. Diodor Sicilski govori da su Kniđani imali motiv za osnivanje kolonija u prvoj četvrtini šestoga stoljeća prije Krista zbog svojih loših odnosa s Alijatima, a što ih je i navelo da spase dječake.O knidskoj koloniji Crnoj Korkiri ili Kerkiri pisali su Plutarh i Pseudo-Skimno na temelju Anterove Kretske historije i spisa “Osnivanja” Dionizija Halkiđanina, koji je vjerojatno i autor izgubljenog spisa o Korkiri Melaini. Plutarh govori i o korkirskim psefizmama, dekretima o povlasticama kojima su Korkirani omogućili Kniđanima da trguju na području istočnoga Jadrana. Pseudo-Skimno u svom spjevu “Periegeza”, napisanom u jambskim trimetrima, opisuje obale Europe, Azije i Libije i spominje knidsku koloniju na Crnoj Korkiri, te govori o neobičnoj plodnosti zemlje i stoke na istočnoj jadranskoj obali. Sve se to događalo oko 580. godine prije Krista u vrijeme pedesete Olimpijade kada je na stadionu bio pobjednik Lakonac Epitelid i kada su Kniđani i Rođani napustili svoju zemlju jer nisu mogli podnositi zulum azijskih vladara. O tome je pričao Diodor kojemu je kao stariji izvor najvjerojatnije poslužio Antioh iz Sirakuze. On govori da su Kniđani i Rođani živjeli na Liparskim otocima u zajednici sa starijim domaćim stanovništvom, te da su se uspješno opirali tirenskim napadačima. Bili su podijeljeni u dvije grupe, od kojih je jedna obrađivala zemlju, a druga ratovala. Slično su Kniđani živjeli i u zajednici s ilirskim stanovništvom na otoku Korčuli. Lokalitet naseobine nije se još odredio, ali po svoj prilici leži na zapadu ili na sjeverozapadu, na uskom prolazu izmedju Korčule i Pelješca, odnosno gdje je današnji stari grad Korčula. Postoje i kovani novčići s natpisom Korkire “korkireoni”, koji pripadaju toj koloniji a koja se nije uspjela održati iz nepoznatih razloga. Drugi pokušaj kolonizacije Korčule u IV. stoljeću prije Krista uspio je u potpunosti i zajednički život trajao je nekoliko stoljeća, do potpune prevlasti Rimljana nad Ilirima. Ali tu već prestaje legenda i počinje povijest, jer su nađeni čvrsti materijalni dokazi o postojanju kolonije, poimence čuvena lumbardska “psefizma”.
U svojoj pripovijetki “Kipovi – 580. godina stare ere”, Goran Duka detaljno opisuje dvoboj između Kniđanina Lemnosa, kipara i filozofa, ali i vještog borca i diva Naza, predstavnika plemena Atlanta koji nakon katastrofalnog vulkana i nestanka njihovog otoka Atlantide plove morima i zathijevaju od ostalih naroda i plemena da im izruče svoje najljepše djevojke kako bi mogli nastaviti svoju vrstu. Nakon što je velikim mačem nakon duge i teške borbe, pune lukavstava i trikova, konačno ubio gorostasa Naza, Lemnos se svim snagama daje na klesanje veličanstvenog kiparskog djela, iz korčulanskog bijelog kamena. Taj kip izložen je u središtu knidskoga grada Crne Korkire da mu se dive naraštaji Kniđana koji su napustili svoju ratničku prošlost da bi se prepustili radu i životu na tom otoku iz bajke.
Legende o staroj Korčuli ušle su tako u povijest i u književnost, a svojom zanimljivom naracijom pobuđuju maštu mnogih znatiželjnika, posebice književnika, koji ih koriste, a vjerojatno će ih koristiti i u budućnosti, kao okosnicu u strukturi svojih umjetničkih djela. Iz korčulanskih legendi proizlazi i važno zapažanje o povezanosti Korčule sa starom grčkom kulturom, a prema nekim suvremenim tumačenjima Korčula dobija istaknuto mjesto i u dalekoj povijesti ili legendama o staroj Grčkoj i burnom životu u njoj.
MARKO POLO
Jedna od najpoznatijih legendi o Korčuli svakako je ona koja govori o korčulanskom podrijetlu slavnog svjetskog putnika, Marka Pola. Ta legenda potaknuta je povijesnom činjenicom da je u velikoj pomorskoj bici između Venecije i Genove 1298. godine u blizini grada Korčule bio zarobljen Marko Polo u dobi od 44 godine. On se samo tri godine ranije bio vratio sa svog legendarnog putovanja po Dalekom Istoku koje je trajalo 17 godina i na kojemu je upoznao najpoznatije tadašnje vladare, njihove narode i brojne običaje. I samo njegovo putovanje po Dalekom Istoku ima prizvuk legende jer je teško vjerovati da je jedan čovjek mogao sve to proputovati i doživjeti u svom ljudskom vijeku. Za današnju Korčulu legenda o Marku Polu kao Korčulaninu ima izrazito turističko značenje jer se on kao prvi svjetski putnik neminovno povezuje s putovanjima i turizmom. Tako je u Korčuli jedan hotel nazvan njegovim imenom a u najnovije vrijeme i jedna turistička agencija. Ime Korčule kao rodnog mjesta Marka Pola spominje se širom svijeta, pa je, na primjer, Korčula bila predviđena kao jedna od postaja gdje se trebala zaustaviti velika ekspedicija europske mladeži koja je 1995. godine trebala krenuti tragom njegovih putovanja. Po legendi o Marku Polu, njegova kuća nalazi se usred staroga grada Korčule odakle se pruža izvanredan pogled na Pelješki kanal, koji je bio važan trgovački pravac, a porodica Marka Pola kao trgovačka obitelj bila je vrlo zainteresirana da prati sve brodove koji tim kanalom prolaze.
Američka književnica Marilyn Sharp boravila je u Korčuli početkom sedamdesetih godina i prisustvovala predavanjima tzv. Ljetne filozofske škole, gdje je imala prilike susresti najveće svjetske filozofe. Nadahnuta Korčulom i ozračjem intelektualnih diskusija u vrijeme toplih ljetnih mjeseci, napisala je osamdesetih godina roman “Masterstroke” (Majstorski udarac) u kojemu se veći dio radnje odvija u gradu Korčuli, a glavni zaplet romana je potraga za pravim podrijetlom Marka Pola, tj. za Korčulom u koju vode putovi predsjednike SAD i SSSR-a. Roman je pun spletki i međusobnih obračuna tajnih službi kao i političara koji zastupaju različite ideologije i imaju različite poglede kako razriješiti dugotrajni hladni rat. Topli ambijent Korčule idealni je locus za takav povijesni rasplet, a protagonistima romana uzor je veliki korčulanski diplomat, Marko Polo. Jedna od junakinja romana, Nicole, kći američkog ministra vanjskih poslova Comptona, istražuje unajmljenim brodićem Korčulanski arhipelag, gleda u daljini Lastovo na kojemu je, legenda tvrdi, nimfa Kalipso držala zarobljenog Odiseja, Markovog prethodnika, sedam godina. U svojim maštanjima o povijesti i mitologiji tog dijela Mediterana, Nicole čuje zov sirena koji doprinosi stvaranju osjećaja zemaljskog raja. Nicolin zaručnik Peter Lucas i sovjetski ministar vanjskih poslova, Miloslavsky, penju se u stari grad pokraj renesansne lođe nasuprot koje stoji natpis na ruskom i engleskom “Dobrodošli u Korčulu”. Iza platnenog natpisa nalazi se dio kasete koju sinhronizaraju s drugom polovicom u kući Marka Pola. Ulogu tajanstvenog otoka, čestog mjesta radnje u suvremenim političkim trilerima, preuzima šumovita Badija na kojoj se nalazi Svjetski kompjutorski centar koji bi u orvelovskom stilu trebao kontrolirati zone odgovornosti pojedine velesile. Iako svaka od velesila želi točno odrediti svoje “zone odgovornosti” one nemaju čvrstih granica i postaju postmodernistički “heterotopijski” prostor, poput nevidljivih gradova iz romana Itala Calvina. Ulogu Derridainog “pharmakosa” (žrtve) igra sovjetski ministar Miloslavsky koji je htio oboriti svoga predsjednika Sukhova i zbog toga mora ispiti otrov (“pharmakon”) dok lijek (također “pharmakon”) ispijaju predsjednici SAD-a i SSSR-a u obliku rashlađenog whiskya na toplom otoku Badiji, jer su se sporazumjeli o novom dogovoru koji će poštivati interese svih a ne samo velikih sila.
Tako je legenda o Marku Polu kao Korčulaninu ušla i u književnost i tako još više pobudila maštu mnogih ljubitelja Korčule i njihovu želju da proborave u gradu u kojemu se rodio tako slavan čovjek i znatiželjni otkrivač svijeta, na čijoj je knjizi, koja se nalazi u muzeju u Sevilli, sam Kristofer Colombo napisao svoja zapažanja.
Korčulanske legende idealan su okvir za razvijanje književne mašte. One svojom uzbidljivom naracijom dopunjuju suhoparnu povijesnu kronologiju i daju joj simbolički smisao i umjetničko uporište, te postaju nova stvarnost. Književnici, kako stariji tako i suvremeni, koriste legende kao okosnicu svojih književnih djela i tako ih produžuju u beskonačnost. A vremenska ili bezvremenska dimenzija korčulanskih legendi dobija svoj prostorni pandan jer putem najsuvremenijih elektronskih medija, a posebice interneta, one izlaze iz uskoga korčulanskoga lokaliteta i šire se po cijelom globalnom otoku. Otok Korčula, legendarna Crna Korkira, zaplovio je, zahvaljujući svojim legendama, oko cijele planete Zemlje s kojom će u budućnosti dijeliti i svoju sudbinu.
http://youtu.be/7Nr8QK1euGYThe summers on Korčula are long and warm without rain. Brna is the right place for summer holidays. And for those who are given the opportunity to come in the spring – autumn and winter, surely this is the right solution for the “active holidays”. Hills – olive groves, vineyards and Villa Rustica(archaeological sites 9 Villa Rustica, – where it produced and traded wine and olive oil 2000 years ago). Also, the cathedral church, many churches and chapels – caves, finding the remains of mounds and settlements on the hilltops from Illyrian times, – a pleasant Mediterranean climate, rich flora and fauna -….
Profession has confirmed 100 medicinal plants that you can explore yourself on bicycle tour through the countryside.
Wine or teas degustation, very clear waters, coves, picturesque landscapes, and other traditional values of the region, the hospitality of local people,…., is more than one reason why you should spend an unforgettable holiday on the island of Korcula.
The bay Istruga is 500 meters long, 150 meters wide and up to half covered with mud (Lyman), one of the underwater peloids high hygienic standards and very good quality, which is the basis for the development of health tourism in this area. The whole area is surrounded by pine trees, myrtle, shrubs and other Mediterranean vegetation, which is very good for people with respiratory problems – allergies – asthma and those who want a break from city noise and who want to enjoy a nature.
The Brna cut deeply into the bay and so creating a suitable condition to be a refuge and a port for yachts and boats over the winter.
Staying in Smokvica and Brni, about the whole year is an extraordinary experience, where you can make the experience of the tradition of the local people and enjoy the preservation of their hosts “Fešta” where you can hear story,s and legends from Korčula island. When singing and celebrate you will enjoy local food and wine. You are All welcome – and with the first handshake, You are more than a guest. You will become their friends.
Tips for gourmets – wine – and the food –
The kings of wine on island Korčula you will find in Smokvica. They are not only the best winemakers. Here grow the best varieties of white and red wine. Visit the wine cooperative winery “JEDINSTVO” or tasting at one of the private winemakers: Frano Baničević “Toreta” – Tonci Kunjašić “Kunjas” – Milivoj Pecotić “Petrušac” Miroslav Stanimirović “Bleuš” – Tonči Didović “Didovinka”, or in one of the family taverna, you’ve tasted a glass that was once previously reserved only for the royal tables.
We guide you through the numerous “Štrade” (alleys) of Smokvica. spontaneously will honor local wine and delicacies You will spontaneously honor a local wine and delicacies and homemade bread or dried figs and home made “Loza-Grozda” (dalmat.Brandy) – and the same more. Leave some room in the trunk free for one or two bottles for your friends and family at home. It will certainly be more than a souvenir for them.
Some ideas and OFFERS
– The old town of Korčula, which it is called because of their beauty, rightly termed the “second Dubroovnik”. Korčul is simultaneously also the birthplace and home of the first tourists of the world = Marco Polo =. The visit to his birthplace is a unique experience!
– Here you can explore a Smokvica nine Villa Rustica – a large number of caves / grottos … to see where is, as we have lived here for 20,000 years ago.
– Korčula grow by an expert recognized 100 medicinal plants that can be found throughout the year (especially in spring).
– Making a trip to the dolphins – vineyards and olive groves. Taste wine and olive oil in one of the old wine-cellars of the local population.
– Tasting of local teas and juices (herbal teas and maintain the beauty). Here you make the outdoors a fresh juice, which contains more vitamin “C” as the citrus.
We offer “tobacco” (great therapy how you can relieve the smoking habit) that not only not harmful, on the contrary, it calls for the health and heals many allergic diseases and asthma.
– We care about your activities while you are here.
– We offer a great program for “active holidays” on Korčula.
– Contact us with confidence.
– Write to us.
The legend
Thousands of years shy in all its beauty, and innocent, is there Korcula. Surrounded by all the beautiful boys who wait itself for so long in line and from there to pray for her hand – wait and watch over the girl .. And as if she does not trust her eyes, as if she is ashamed of so many various awards, eg, Vis – Hvar – Brač- Lastovo – Mljet and Šipan, Lopud – Koločep – Lokrum and so on down to the Greek islands and up to the island Lošinj. She leans against the older brother Pelješac, that he instead of her father leads she to a wedding when she so chooses. Come and discover the beauty and also the mystery of Korcula again.
Allow us to arrange your “active holidays”. Choose from our selection or send “mail” and tell us your wishes. Enjoy your vacation on Korcula.
http://youtu.be/7Nr8QK1euGYDie Insel Korčula in Kroatien
Willkommen auf Korčula, der schönsten aller Adriainseln!
Dichte Wälder, authentische Dörfer und einsame Buchten sieht man schon von weitem. Den guten Wein und die exzellente Fischküche, die Freundlichkeit der Einwohner und romantische Gotteshäuser aus früheren Jahrhunderten entdeckt der Besucher dieser Insel auch schnell. Seine persönliche Liebe zu Korčula im Allgemeinen, zu einem bestimmten Dorf, einem ausgewählten Kulturgut oder einem Naturschauspiel im Besonderen entwickelt fast Jeder im Laufe des Urlaubs und für viele ist dies ein Grund, die Insel mehrfach zu besuchen.
Allgemeine Informationen zur Insel Korčula in Kroatien:
Über 48 km Länge und nur schlanke 8 km Breite erstreckt sich die Grüne Insel, die Schwarze Insel, die Sonneninsel oder wie Korčula auch sonst in den Jahrhunderten von all ihren Liebhabern genannt wurde, in der Adria zwischen Lastovo und Pelješac. Pinien, Kiefern und Palmen wuchern hier an jeder freien Stelle, dazwischen wurden Felder für Oliven, Wein, Feigen und Zitrusfrüchte angelegt. Die kulturelle und touristische Hauptattraktion ist die Inselhauptstadt Korčula mit ihrem die Jahrhunderte repräsentierenden Stadtbild aber im Inneren der Insel finden sich auch kleine Orte, die der Kommerzialisierung gegenüber vollkommen immun erscheinen. Im südlichen Dalmatien liegt die Insel Korcula, die sich mit dem Klupca und dem Kom tatsächlich wie die legendäre “Insel mit zwei Bergen” aus dem Meer erhebt. 568 und 510m ragen die bewaldeten Gipfel hervor und an ihren Hängen und den Küsten darunter leben . Als berühmtester Sohn der Insel wird der Entdeckungsreisende Marco Polo gesehen.
Anreise zur Insel Korcula
Wer vom Festland aus anreist, erreicht die Insel Korcula am besten mit der Fähre aus Dubrovnik. Sie legt Vormittags ab, so dass man die ersten Sonnenstrahlen schon auf hoher See genießen kann, bin man in der scheinbar ausgestorbenen Stadt zur besten Siesta-Zeit anlegt. Kaum hat man jedoch seine Unterkunft bezogen, öffnen die Läden, füllt sich die Promenade und beleben sich Strände und Straßen.
Wer den kürzesten Weg bevorzugt, reist von der Halbinsel Peljasac aus an. Hier kann man stündlich die Fähren besteigen und zum Reiseziel übersetzen. Auch die Städte Split, Stari Grad, Rijeka und Drvenik verkehren mindestens täglich in Richtung Korcula und zurück.
17000 Menschen genießen das paradiesische Wetter Korčulas ganzjährig: Im Winter herrschen milde Temperaturen, im Sommer weht eine milde Briese, Regen fällt fast ausschließlich Nachts und die Sonne scheint an 300 Tagen des Jahres. Und die Besucher sind immer wieder überrascht von den vielen Facetten, die sich zwischen türkisfarbenen Buchten und steilen Wanderwegen, zwischen der rustikalen Fischküche der Konobas und den eleganten Schwerttänzen wie Moreška und Kumpanjija, zwischen anschaulichen Ausstellungen in Musseen und dem lebhaften Chaos der täglichen Märkte auf Korčula offenbaren.
Schwert- und Säbeltänze:
Moreška
Jedes Jahr am 27. Juli treten vor der Kathedrale von Korčula Tänzer auf, die eine Schlacht aus längst vergangener Zeit wieder in das Gedächtnis der Zuschauer rufen: Am Tag der heiligen Theodora trafen vor den Mauern der Stadt zwei feindliche Gruppen – die Mauren und die Osmanen – aufeinander. Sie sind heute leicht durch die rote bzw. schwarze Kleidung zu unterscheiden. Die Anführer der Gruppen sind zusätzlich durch goldene Kronen geschmückt. Ganz in leuchtendem Weiß tritt außerdem eine junge Frau auf. Sie symbolisiert die schöne Sklavin Bula, die von den Mauren gefangen gehalten wurde und um die nun im Folgenden gekämpft wird. Jeder Kämpfer/Tänzer sucht sich einen Gegner und in perfekter Harmonie mit dem Partner als auch mit der gesamten Gruppe schwingen die Schwerter, wechseln sich Angriff und Verteidigung ab und werden die Mauren schließlich in die Enge gedrängt. Die osmanischen Kämpfer haben gewonnen und die Sklavin befreit. In einem Jubeltanz übertreffen sie noch einmal die schon zuvor enorme Präzision und Schnelligkeit. Der Ursprung dieses Spektakels ist ungewiss, auch gibt es diverse Spekulationen darüber, wann und wo die hier nachgestellte Schlacht stattgefunden haben mag. Auf Korčula hat sich der Säbeltanz jedoch zu einer eigenen Kunstrichtung weiterentwickelt und die Einwohner der Insel sind stolz darauf, ihn bei vielen Gelegenheiten in der Heimat sowie auf internationalen Festivals und bei Turnieren zum Gefallen aller darbieten zu können. Dabei sieht man die Moreska heute nicht mehr in ihrer vollständigen Form, da eine der sieben Tanzformen, über die sich Schlacht und Jubel erstrecken tatsächlichen Schlachtszenen so nahe kam, dass einige Tänzer tödlich verunglückten.
Kumpanjija
Nach längerer Pause in der er fast in Vergessenheit geriet wurde der Schwert- und Säbeltanz Kumpanjija 1927 erstmals wieder aufgeführt, nachdem er ca. 600 Jahre zuvor erfunden worden war. In diesem Schauspiel, das aus 18 Figuren in streng festgelegter Reihenfolge und Dauer besteht, zeigen sich die Kampfübungen der Inselbverteidigung. Ursprünglich trainierten die Landwehrverbände auf diese Art spielerisch ihre Kampftechniken und verfeinerten die Präzision ihrer Hiebe um in den kriegerischen Jahrhunderten jeden Angriff souverän abwehren zu können. Auch die Desensibilisierung gegenüber Blut und Tod spielte eine wichtige Rolle. So wurde ursprünglich in jeder Tanzaufführung ein Stieropfer durch Enthauptung dargebracht. Besonders im Inselinneren, in dem Ort Smokvica – wo man ursprünglich unbeobachtet von feindlichen Flotten praktizieren konnte – sind die Kumpanjija-Tänzer heute noch aktiv. Wer hier auf der Durchfahrt Flöten- Dudelsack- oder Trommelklänge vernimmt, sollte sich beeilen, um auch die dazugehörigen Wortgefechte und Tänze der rot-weiß-schwarz gekleideten Tanztruppen zu erleben. Und auch wenn der ausdrucksstarke Tanz seine Geschichte weitgehend selbst und gut verständlich erzählt – hier eine kleine Zusammenfassung: Die Einheimischen werden bedroht, woraufhin ihr Anführer zum Widerstand aufruft. Der “Ples od boja” stellt die Aktivierung der Bevölkerung und den aufkeimenden Kampfeswillen dar. Sobald der Fahnenträger “Alfir” das Signal gibt, zücken die Tänzer ihre Säbel und stürzen sich in die Schlacht. Seite an Seite in einer stabilen Formation drängen sie die anmaßenden Eindirnglinge zurück und erhalten als heimkehrende Helden die Aufmerksamkeit der schönsten Mädchen zum Lohn. Im harmonischen Paartanz “Tanac” endet dieses Abenteuer.
Insidertipps!
Wein
Die heimlichen Weinkönige der Insel Korčula sind in Smokvica/ Brna: die Gemeinschaftskelerei des Hauses “Jedinstvo”,- die Privatkelereien von Winzern: Paval Baničević “Toreta”,- Tonči Kunjašić “Kunjas”,- Milivoj Pecotić “Petrušac”,- Miroslav Stanimirović “Bleuš”,- Tonči Didović “Didovinka”,- und einigen mehr.Ihre Pošip und Rakijareben sind bei den Einheimischen beliebt und über die Inselgrenzen hinaus geschätzt. Kommen Sie doch einfach mit uns auf ein Schlückchen und lassen Sie sich von der hohen Kunst des Kelterns berichten! Wer an einem dieser Weingüter vorbeikommt sollte sich mindestens für eine Verkostung Zeit nehmen und ggf auch Platz im Kofferraum für die eine oder andere Flasche schaffen. Über so ein Souvenir freuen sich auch alle, die zu Hause bleiben mussten!
Die Legende
Tausende von Jahren in ihrer ganzen Schönheit, schüchtern und unschuldig, steht dort Korcula. Umgeben von all den Schönen Jungs, die auch selber so lange in der Schlange warten und von dort um ihr Hand beten, – warten und wachen über das Mädchen.. Und als ob sie es ihr Augen nicht traut, als ob sie sich von so vielen anwerter schämt ; Vis – Hvar – Brac – Lastovo – Mljet und Sipan, Lopud – Koločep – Lokrum und so weiter bis nach unten zu den griechischen Inseln und oben bis Insel Losinj. Sie lehnt sich an den älteren Bruder Pelješac, der dar ist um sie anstelle des Vaters zum Hochzeit führen,- wenn sie sich dafür entscheidet. Besuchen Sie Korčula, und entdecken auch Sie die Schönheiten und die Geheimnisse dieser insel aufs neue.
Erlauben Sie uns, Ihren „Aktiv-Urlaub“ zu arrangieren. Wählen Sie aus unserem Angebot oder senden “mail” und teilen Sie uns Ihre Wünsche mit. Genießen Sie Ihren Urlaub auf Korčula.

Ponuda aktivnog odmora u Hrvatskoj – otok Korčula